ANTIOKSIDANSI

U suvremenom načinu života naše je tijelo sa svih strana sve više ugroženo od učinka oksidativnog stresa i slobodnih radikala.

Svakodnevno smo okruženi dimom cigareta, zračenjem, štetnim plinovima, mnogi imaju loše zdravstvene i prehrambene navike, a i konzumacija lijekova je u porastu. Sve su to faktori koji uzrokuju preopterećenje našeg organizma te se on sam teško može nositi s tolikim oksidacijskim stresom koji neprestano nastaje. Naime, procese oksidacije kojima nastaju slobodni radikali ne možemo i ne želimo sprječavati jer od tih procesa i živimo (što bi nam onda omogućilo nastajanje energije?), ali zato možemo pojačati obranu našeg organizma dodatnim unosom antioksidansa.

Naši prirodni mehanizmi u tijelu sposobni su boriti se protiv oksidativnog stresa koji nastaje u normalnim, fiziološkim granicama, no što kada u obzir uzmemo sve ostale faktore?

Zašto bi se uopće trebali boriti protiv oksidacijskog stresa?

Svi znamo da je stres loš u kojem god kontekstu ga promatramo. Male molekule kisika s nesparenim elektronom, molekule vodikovog peroksida ili mnogi još jači slobodni radikali nastaju kao nusprodukt u procesima dobivanja energije u organizmu, ali i u bilo kojem upalnom procesu, u infekciji ili traumi.

Naš je organizam opremljen brojnim antioksidativnim enzimima i molekulama poput glutationa kojima se uspješno bori protiv tih slobodnih radikala. No prevelika količina slobodnih radikala neće moći biti neutralizirana na taj način i zahvaljujući svojoj velikoj nestabilnosti, u želji da nadoknade svoj izgubljeni elektron, slobodni radikali napadat će i sudarat će se sa svim molekulama u svojoj bližoj okolini. Time će izazvati lančanu reakciju nastajanja sve većeg broja radikala kojom će u konačnici dovesti do oksidativnog stresa i razvoja upalnog procesa. Iako upalni proces kao općeniti pojam ne zvuči toliko zabrinjavajuće, jedna mala, ali kontinuirana upala zapravo je podloga za razvoj gotovo svake bolesti: ateroskleroze, osteoporoze, bolesti kože, reumatoidnog artritisa, malignih bolesti, neurodegenerativnih bolesti i preuranjenog starenja.

Koji antioksidansi postoje i imaju li svi isti učinak?

Poznat je jako velik broj antioksidansa i većinu njih prirodno možemo unositi prehranom. Naravno, svi ti spojevi imaju i brojne druge učinke u organizmu te se prilikom suplementacije treba izabrati prikladan antioksidans za cjelokupno stanje organizma.

Unatoč velikom broju raspoloživih dodataka prehrani, najbolji unos antioksidansa postiže se raznovrsnom prehranom koja uključuje što više svježeg voća i povrća. Loša prehrana koja uključuje visok unos brze hrane i prerađenih namirnica u kombinaciji s unosom antioksidansa u obliku suplemenata ne može zaštiti i unaprijediti zdravlje jednako kao zdrava i uravnotežena prehrana. Time se može vidjeti da prvi korak uvijek mora biti unos namirnica bogatih antioksidansima, a tome se onda mogu pridružiti dodaci prehrani s antioksidansima kako bi se osigurala zaštita organizma.

Dodatna suplementacija antioksidansima nije preporučena kod osoba koje uzimaju kemoterapiju, osim u dogovoru s liječnikom. Pozitivni i negativni učinci antioksidansa u toj indikaciji nisu dovoljno istraženi.

U nastavku slijede najbitniji antioksidansi s njihovim svojstvima i posebnostima:

VITAMIN C

najbogatiji nutritivni izvori: paprika, brokula, agrumi (naranča, limun, grejp), kivi konzumirati svježe jer termička obrada smanjuje koncentraciju vitamina
uloge: najvažniji antioksidans + povećava apsorpciju željeza, potiče sintezu kolagena i jača imunološki sustav u obrani od infekcija
doziranje: dodaci prehrani koji sadrže 70-100 mg zadovoljavaju preporučeni dnevni unos (unos koji sprječava nastanak skorbuta), nema dokaza da su jednokratne doze veće od tih potrebne niti korisne

- za prevenciju obične prehlade postoje dokazi da uzimanje 200 mg /dne (u različitim ispitivanjima doze su varirale 200 mg – 1 g /dne) vitamina C smanjuje vjerojatnost dobivanja prehlade za 50% kod fizički aktivnijih ljudi, ljudi izloženih ekstremno hladnim uvjetima, te ljudima s marginalnim statusom vitamina C poput kroničnih pušača, dok utjecaj na opću populaciju nije uočen

oprez: kod bubrežnih bolesti - vitamin C povećava razinu oksalata u krvi što može dovesti do formiranja bubrežnih kamenaca

VITAMIN E

najbogatiji nutritivni izvori: s obzirom da je vitamin E topljiv u mastima, dobri izvori su sojino, kukuruzno, suncokretovo i maslinovo ulje, jaja, maslac
uloge: antioksidans  smanjuje rizik od ateroskleroze i srčanih oboljenja (djeluje u staničnim membranama jer je topljiv u mastima)
doziranje: u pravilu ga prehranom unosimo u dovoljnoj količini, preporučeni dnevni unos je 15 mg za odrasle
oprez: pojačano razrjeđuje krv (oprez kod osoba na antikoagulativnoj terapiji)

SELEN

najbogatiji nutritivni izvori: brazilski oraščići, sjemenke suncokreta, konzervirana tuna, školjke, meso, riža
uloge: nalazi se u selenoproteinima od kojih mnogi imaju ulogu antioksidativnih enzima u organizmu, pozitivni učinci kod blažih oblika autoimunog tiroiditisa, dislipidemije, dobar učinak na zdravlje prostate i plodnost muškaraca
doziranje: selen je mikroelement, stoga je preporučeni dnevni unos za odrasle 55 µg, težak deficit je rijedak no često je primijećen niži unos od preporučenog
oprez: nema bitnijih upozorenja ni interakcija

CINK
- najbogatiji nutritivni izvori: rakovi, losos, crveno meso, puretina, cjelovite žitarice
- uloge: sudjeluje u funkcioniranju velikog broja enzima u organizmu, a osim kao antioksidans, ima učinak i na jačanje imunološkog sustava, skraćenje trajanja i težine prehlade, zacjeljivanje rana te ima pozitivan učinak na kosu, kožu i nokte
- doziranje: preporučeni dnevni unos za odrasle je 12-15 mg
- oprez: ne primjenjivati u kombinaciji s tetraciklinskim antibioticima jer nastaju netopljivi kompleksi i smanjuje se djelotvornost antibiotika, previsoke doze cinka (> 50 mg) primjenjivane kroz dulje vrijeme mogu uzrokovati smanjenu apsorpciju bakra

KAROTENOIDI

u karotenoide s antioksidativnim djelovanjem spadaju: beta-karoten (provitamin A), lutein, likopen, astaksantin
to su obojeni pigmenti koji daju crvenu, žutu, narančastu i zelenu boju voću i povrću te ih unosimo njihovom konzumacijom

* ASTAKSANTIN = najpotentniji antioksidans u skupini karotenoida

najbogatiji nutritivni izvori: losos, škampi, rakovi, mikroalge– topljiv je u mastima pa mu je apsorpcija veća ako se uzima zajedno s hranom bogatom uljima, osobito omega-3 uljima (npr. riblje ulje)
uloge: kao vrlo potentan antioksidans, pruža zaštitu koži prilikom sunčanja (kao i beta-karoten, ali ima jači učinak) – obično se uzima kao „priprema“ za sunce, a u provedenim humanim studijama povoljan učinak astaksantina na smanjenje oksidacijskih i upalnih procesa te starenja kože uočen je 4-8 tjedana nakon početka primjene

- ima pozitivan učinak za zdravlje očiju te štiti protiv bolesti srca i krvnih žila

doziranje: 6-8 mg dnevno za odrasle, uz jelo radi bolje apsorpcije
oprez: samo u slučaju preosjetljivosti

RESVERATROL

spada u skupinu polifenola i smatra se antioksidansom vrlo jakog djelovanja
najbogatiji nutritivni izvori: u visokim koncentracijama nalazi se u grožđu i kožici kikirikija, te u crnom vinu, a najčešći izvor resveratrola u dodacima prehrani je biljka iz tradicionalne kineske medicine latinskog naziva Polygonum cuspidatum
uloge: njegov antioksidativni učinak može biti koristan u prevenciji ateroskleroze, krvožilnih oboljenja i dijabetesa

- dobro je poznato da se povremeno konzumiranje čaše crnog vina čak i preporuča u prevenciji krvožilnih i srčanih oboljenja, a iz jedne boce crnog vina u prosjeku se može ekstrahirati 1-2 mg resveratrola  to upućuje na ulogu resveratrola, no potrebno je provesti više studija

doziranje: nije utvrđena točna doza koja ima učinak, ali pretpostavlja se da bi optimalna dnevna doza bila 150-200 mg
oprez: kod osoba koje su na antikoagulativnoj terapiji i žena koje su imale/imaju tumor ovisan o hormonima (rak dojke)

Resveratrol kao potencijalna pomoć organizmu u borbi s COVID-19 infekcijom

Kao posljedica pandemije COVID-19 koja vlada svijetom znanost je osim u potrazi za cjepivom koje će biti jedina učinkovita zaštita populacije od virusa, također počela tragati i za tvarima koje u međuvremenu mogu pomoći ljudskom organizmu da se obrani ili barem ublaži učinke virusa na organizam. Stoga nije ni čudo da su se pod povećalom našli razni vitamini i minerali koje i inače uzimamo za jačanje imuniteta (vitamin C, vitamin D, cink i dr.) te razne imunomodulatorne i imunostimulirajuće biljke koje su redom široko primjenjivanje u tradicionalnoj medicini istočnih azijskih zemalja. Između ostalog, i resveratrol se kao vrlo jaki antioksidans našao pod povećalom. Kako je SARS-CoV-2 trenutno neistražen i njegova svojstva i djelovanje na ljudske stanice nisu u potpunosti poznata, većina onoga što znamo o njemu temelji se na sličnosti njemu relativno bliskim virusima SARS-CoV i MERS-CoV. Kao primjer za to, in vitro studijom na MERS-CoV inficiranim stanicama dokazano je da je resveratrol znatno inhibirao infekciju i produljio stanično preživljavanje nakon infekcije virusom. Baš zbog njegovog antioksidativnog potencijala i smanjenja oksidativnog stresa u stanicama koji u velikoj mjeri nastaje i tijekom infekcije, smatra se da bi resveratrol (kao i druge tvari koje imaju taj mehanizam djelovanja, poput kurkume) trebao proći klinička ispitivanja. Ako se pokaže da ima pripisivane učinke, resveratrol bi čak mogao naći mjesto i u pomoćnoj terapiji uz antivirusne lijekove u borbi s agresivnim pandemičnim virusima respiratornog sustava poput aktualnog SARS-CoV-2, ali i virusa gripe tipa A,B i C.

IZVORI

Vezani članci

Slični članci